Limun (Citrus limon)

Napisao Dr. sc. Dragutin Dumancic

Limun (Citru limon) je nisko stablo koje može narasti 3 do 6 m, ako se ne obrezuje. Limun botanički spada u porodicu Rutaceae, a uspijeva isključivo u toplim podnebljima, pa se zbog toga ova biljka isključivo uzgaja u mediteranskim zemljama i u krajevima sa suptropskom klimom. Ne zna se točno pravo podrijetlo limuna. Pretpostavlja se da je najprije uzgajan u Indiji, Burmi i Kini i to kao ljekovita biljka. U 8. stoljeću je prenesen u Iran, Irak i Egipat. Zanimljivo je da limun nije bio poznat ni starim Grcima i ni Rimljanima. U Europu i Sjevernu Afriku limun je donesen između 1000. i 1200. godine. Prvo je uzgajan u Španjolskoj, a u vrijeme križarskih pohoda limun je iz Palestine prenesen i u druge zemlje europskog Mediterana. U 18. stoljeću švedski botaničar Carl Linné limun je smatrao varijetetom citrus vrste (Citrus medica), međutim danas se zna da je to zasebna vrsta.

Citrus limon

Ekološki uvjeti i način uzgoja limuna

Limun je nisko stablo koje dosegne visinu oko 3 do 6 metara. Mladi izbojci i cvjetni listići ljubičaste su boje, koja kasnije prijeđe u zelenu. Plod je žute boje, unutrašnjost mu je bezbojna, ovalnog je do gotovo okruglog oblika. Kora može biti lagano hrapava ili glatka, a s unutrašnje strane plod je obložen je bijelom spužvastom ovojnicom koja se zove albedo i nije jestiva. Biljka se nekad uzgajala kao ukrasna i/ili ljkovita biljka, ali danas se općenito nasadi limuna uzgajaju radi dobivanja plodova.

Od svih ostalih citrus vrsta, limun je najosjetljiviji na hladnoću. Zbog toga se limun najčešće sadi na onim mjestima koja su izložena suncu. Također treba voditi računa i o tome da je biljka uvijek dobro zaštićena od mraza. Limun također zahtijeva često i obimno zalijevanje, natapanje ili navodnjavanje i to najmanje jednom tjedno. Ako se odlučimo za obrezivanje limuna zbog poželjnog oblika i visine, onda to treba učiniti u svibnju. Sadnice limuna se uzgajaju na vlastitom posjedu ili se kupuju u rasadnicima.

Limun se može uzgajati na svim vrstama tala samo ako nisu alkalna. Najbolje uspijeva na slabo kiselim (Ph 6 do 7) ili neutralnim tlima. Voli lakša i propusna tla bogata humusom (najmanje 3 do 5 %). Biljke se sade u proljeće na razmake 3 x 4 ili 4 x 4 m, ali se koriste i drugi, veći ili manji razmaci, ovisno o plodnosti tla i mogućnosti navodnjavanja.

Važno je napomenuti da uzgoj limuna traži velike količine vode i stalnu vlagu, pa je navodnjavanje (ili redovito zalijevanje) jedan od važnih uvjeta proizvodnje kvalitetnog ploda limuna. Limun ne podnosi vjetrovito vrijeme. Njegova krošnja bogata lišćem ne bi odoljela jakim vjetrovima koji bi također prouzročili štetnu evapotranspiraciju. Zato se plantaže limuna redovito štite vjetrozaštitnim pojasevima. Podižu se visoki zidovi od vitkih čempresa, tamarisa ili eukaliptusa koji štite nasade limuna od jačih vjetrova i ujedno osiguravaju povećanu vlažnost zraka oko stabala, što biljci fiziološki jako odgovara.

U odgovarajućem, toplom, subtrposkom podneblju limunovo drvo rodi dva put godišnje. Proljetna cvatnja iz koje izrastaju nabolji plodovi traje najmanje dva mjeseca. Isto toliko dugo zreli plodovi mogu čekati branje na grani, što dozvoljava neprekidno branje tijekom cijele zime, od studenog pa do travnja ili svibnja. Druga cvatnja, koja se u komercijalnim nasadima izaziva prisilno, traje od akolovoza do rujna, a plodovi se počinju brati u svibnju, odmah nakon što se poberu zadnji zimski plodovi.

Plod limuna žute je boje, unutrašnjost ploda je sivkasta ili bezbojna, ovalnog je do gotovo okruglog oblika. Kora može biti lagano hrapava ili glatka, a s unutrašnje strane obložena je bijelom spužvastom ovojnicom koja nije jestiva..

Jedan limun ima oko 57% jestive tvari, na koru otpada 40% a na sjemenke oko 3%. Naravno, razni varijeteti mogu značajno odstupati od navedenog. Iz toga proizlazi da se limun ne koristi samo za dobivanje soka i limunske kiseline. Od kore se radi kandirano voće i dobivaju esencije i pektin. Iz sjemenki se dobiva ulje, a ostatak se prerađuje za životinjsku hranu. Jedno odraslo drvo u povoljnim klimatskim uvjetima daje 600 do 800 plodova godišnje.

U svako doba godine limunovo stablo vrlo je lijepo i impresionira svojim krasnim cvatom ali i plodovima prekrasne žute boje. Impresija je još veća kada nasade limuna tretiramo s Eco Greenomom. Lišće poprima tamno zelenu boju, veće je i čvršće se drži uz granu biljke. Cvjetovi su brojniji, izrazitijeg su mirisa i lakše dolazi do oplodnje jer su svi organi cvijeta vrlo dobro razvijeni i fiziološki aktivni. Plod tretiranog limuna je malo povećan, pravilnog je oblika i podovi s jednog stabla gotovo iste su veličine.

Ekonomska važnost i rasprostranjenost uzgoja limuna

Limun se najprije uzgajao u Indiji, Kini i Burmi, gdje se koristio kao antiseptik ili kao protuotrov. Odatle je, u sedmom stoljeću, biljka prenesena na Bliski Istok i u Sjevernu Afriku. U arapskom svijetu, biljka je često uzgajana ne samo zbog plodava i cvijetova (svježi se cvijetovi stavljaju u čaj da se dobije specifičan okus i poticajni miris limuna), već i kao ukrasna biljka koja svojim rascvalim krošnjama i granama punim mirisnih plodova, pridonosi ljepoti i ugodi velikaških vrtova. U čuvenim orijentalnim vrtovima koji okružuju bogataške palače, limun i jasmin se neizostavno kultiviraju i ljubomorno čuvaju kao dvije nezamjenjive ukrasne biljke koje su, usput budi rečeno, nadahnuto opjevane u pjesmama najvećih klasičnih pjesnika arapske, perzijske i turske poezije.

U mnogim zemljama blage klime, limun se i danas uzgaja i kao ukrasna biljka, naročito u primorskim gradovima i prigradskim vrtovima, na terasama i u perivojima. Limun možemo vidjeti dosta često i u stanovima i na balkonima velikih nastanbi, u prvom redu kao ukrasnu biljku, koja na najbolji način ljudima nadomješta izubljeni raj.

O toj izuzetnoj biljci pjevali mnogi pjesnici Dalekog i Sednjeg Istoka. U poeziji mnogih naroda, opjevana je ljepota, zavodljivost i uznositost te biljke. Jedna od najljepših pjesama Johanna Wolfganga Goethea također je inspirirana ljepotom procvala limuna:

Kennst du das Land, wo die Zitronen blühn,
Im dunkeln Laub die Gold-Orangen glühn,
Ein sanfter Wind vom blauen Himmel weht,
Die Myrte still und hoch der Lorbeer steht?
(Poznaješ li zemlju gdjeno limun cvate,
U tamnom lišću naranče se zlate
Sa plavoga neba laki vjetrić piri,
Šumori lovor, mirta uz njeg miri […]

(Prepjevao D. Cesarić)

Pupoljci i otvoreni cvjetovi limuna divnog su izgleda i blagog, ali vrlo ugodnog mirisa - sve to izravno popravlja raspoloženje kod ljudi dajući im novu, snažniju volju za život. Limun u cvatu budi životne radosti. Zbog toga se limun od davnina uzgaja u zemljama Dalekog i Srednjeg Istoka, u Sjevernoj Africi, Andaluziji u Kaliforniji i na Floridi.

Tek poslije 10. stoljeća limun se počeo uzgajati i širiti u europskim zemljama, prvenstveno kao ukrasna biljka i to isključivo u podneblju Mediterana. Međutim, pravi, gospodarski uzgoj i proizvodnja plodova limuna započela je tek nakon 15. stoljeća. Od tada, uzgoj i proizvodnja limuna naglo se i brzo širi u nova područja, prvo u Sjedinjenim američkim državama, posebice na Floridi i u Kaliforniji. U 17. i 18. stoljeću, proizvodnja limuna se širi i intenzivira tako da se limun kultivira na značajnim površinama i u Europi i u Americi.

Najveći svjetski proizvođači limuna su:

• Indija (2.06 milijuna tona)
• Meksiko (1.88 Mt)
• Argentina(1.26 Mt)
• Brazil(1.06 Mt)
• Španjolska(0.88 Mt)

Prema FAO procjeni za 2007. godinu. U Europi su još značajni proizvođači limuna:

• Italija i
• Grčka

Velike plantaže limuna danas nalazimo i u mnogim drugim zemljama i područjima svijeta s blagom klimom. Stvorene su mnoge nove sorte i varijeteti limuna koji se, međutim, međusobno puno ne razlikuju – razlike su samo u nijansama boja i oblika - listova i plodova. Navodimo samo nekoliko najvažnijih sorata:

Grmoliki limun

(Bush Limon Tree), divlje i vrlo trajno stablo limuna koje raste u Australiji i koje daje vrlo ukusne plodove s pravim okusom limuna.

Lisbon

jedna od prvih kultiviranih i vrlo proizvodnih sorata. Sorta je nastala u Australiji, u Europu prenesena iz Kalifornije. I danas se uzgaja u mnogim zemljama i na velikim plantažama zbog izuzetne plodnosti, vrlo ukusnih i sočnih plodova koji ne sadrže mnogo sjemenki. Kora limuna je tanka i čvrsta pa se limun može dugo konzervirati bez većih gubitaka hranidbenih sastojaka.

Eureka

sorta koja ima niže stablo i manje gustu krošnju bez bodlji na granama. Plod je vrlo kvalitetan i tvrd s debljom korom pa se može dugo držati u skladištu. Slabije je rodnosti od sorte Lisbon, ali je ova sorta otpornija na ekološke nepovoljnosti i nepogode.

Limun se lako križa s drugim citrus vrstama pa su tako nastale nove vrste agruma: naranča (slatka i gorka), mandarina, klemantina, grapefruit i dr.

Od mnogobrojnih sorata limuna koje su stvorene u minulom stoljeću, dvije su sorte zadržale primat u plantažnoj proizvodnji limuna. Na slici lijevo vidimo vrlo plodnu sortu Lisbon koja je nastala u Australiji a u Europu je uvezena iz Kalifornije 1930. godine. To je sorta snažnog uzrasta i velike rodnosti. Plodovi imaju tanku koru, malo sjemenki ali obilje kvalitetnog soka. Na slici desno vidimo stablo sorte Heureka čije stablo je prozračno i s manje gustih grana. Ta sorta daje vrlo kvalitetne plodove ali je manje rodna.

Kako Eco Greenom utječe na rast i razvoj biljki i osigurava povećanu proizvodnost i kvalitetu ploda?

1. Pokus u Libiji

Do sada su, koliko znamo, vršeni pokusi tretiranja limuna s Eco Greenomom u Italiji, Maroku, Turskoj, Grčkoj, Francuskoj i Libiji. U Libiji su prvi pokusi izvedeni u travnju 2008. na području El Birghanam projekta. To je veliki razvojni projekt koji je pod vojnim libijskim nadleštvom, a s njim upravlja general Al-Khaweldi al-Hamedi, bliski suradnik predsjednika Gaddafija. Međutim, stručni voditelj toga projekta je Ali Abouzeid Maegel, stručnjak za krmno bilje i direktor Birghanam projekta u Aziziji.

Projekt je udaljen 50 km zapadno od grada Tripolija. Proteže se na 50.000 ha pješčane stepe s oskudnom, kserofilnom vegetacijom. Na projekt je dovedena voda iz ogromnih crpilišta koja se nalaze na jugu zemlje, u pustinji Libije. Sve kulture koje se na tom ogromnom projektu uzgajaju, navodnjavaju se sistemom kap po kap; tj sistem je uveden i primjenjuje se na velikim površinama Birghanam projekta. Osim pšenice i ječma, na površinama tog projekta uvedene su i već se nekoliko godina uzgajaju i druge kulture od kojih najviše prostora zauzimaju masline, smokve, limun, i uljna palma. Tu se također nalaze i površine zasađene vinovom lozom, mogranjima i opuncijom ili indijskom smokvom (Opuntia ficus indica). Opuncija se koristi za ishranu deva, ovaca i koza. Ta biljka također daje plod sličan smokvi (zovu ga i beduinska smokva) koji se dobro prodaje na lokalnim tržnicama jer je vrlo sladak i Libijci ga rado jedu. Na projektu se također proizvodi i ječam, zob i raž, a pokatkad i pšenica s tim da se u određenim razdobljima vegetacije pšenici osigurava navodnjavanje snažnim prskalicama.

Na površinama Birghanam projekta 2008. godine izvršili smo pokusno tretiranje sljedećih kultura: limuna, vinove loze, maslina, smokve, mogranja i mladih uljnih palmi zasađenih prije 2 godine. Pokus je načinjen na površinama (zasađenim navedenim biljkama) koje se navodnjavaju sistemom kap po kap. Pokusna površina nalazi se nedaleko od uprave zgrade projekta.

Pokus na kulturi limuna napravljen je na četiri reda mladih limunovih stabala, tako da su dva reda ostavljena bez tretiranja Eco Greenomom a dva reda su tretirana samo tri puta u tijeku 2008. i to u razmacima od mjesec dana..

U prvoj godini bilježena su samo zapažanja u promjenama (rasta i razvoja) na tretiranim i netretiranim biljkama. Budući da se radi o mladom dvogodišnjem nasadu limuna, u prvoj godini zabilježene su samo promjena koje se odnose na izgled, rast i razvoj biljaka. Tretirane biljke brže su rasle i stvarale veću broj listova koji su bili tamnije boje a lisna površina im je bila povećana. Budući da je prvo prskanje bilo izvršeno u travnju ono nije imalo utjecaja na oplodnju biljaka i povećan broj plodova koji je i inače bio ograničen ((broj plodova po biljci kretao se od o- 18).

Pokus u Grčkoj

U Grčkoj je napravljen pokus proizvodnje limuna uz višekratnu upotrebu Eco Greena. Pokus je napravljen na južnom dijelu Peloponeza, u području grada Dylosa, na imanju farmera koji se bavi ekološkom proizvodnjom hrane.

Nasadi limuna su tretirani 5 puta u toku vegetacije, u razmacima od mjesec dana, dakle jedanput mjesečno. Rezultati i zabilježena zapažanja mogu se sumirati ukratko ovako:

• Tretirane biljke limuna brže su rasle i razvijale se tako da su plodovi tih biljaka dozreli tri tjedna ranije od netretiranih biljaka.
• Veličina plodova bila je izrazito veća kod tretiranih biljaka i plodovi su bili ujednačena oblika i približno iste veličine, za razliku od netretiranih biljaka gdje su veličina i oblik plodova jako varirali. Na priloženim slikama se vidi da je veličina tretiranog limuna bila veća od za 50 %.od netretiranog limuna.
• Još veće razlike su uočene i zabilježene u odnosu na težinu pojedinog ploda. Tretirane biljke dale su plodove znatno teže (bilo je pojedinih plodova koji su bili duplo teži od najtežeg netretiranog ploda).
• Plodovi se nisu razlikovali u okusu, boji i mirisu.
• Zabilježen je i povećan broj plodova kod tretiranih limuna za 15 %.
• Na koncu, na tržištu je ostvarena bolja potražnja za tretiranim limunom i postignuta veća cijena za 20%.

Na slici se vide 4 ploda limuna koji nisu bili tretirani Eco Greenomom (na slici, sasvim gore iznad ravnala u cm.) Na dnu slike, iznad kartonske kutije pakovanja Eco Greena, vidimo 4 ploda limuna koji su bili tretirani 5 puta s Eco Greenomom. Razlike u veličini tretiranih i netretiranih plodova su doista očite!

Slika nam pokazuje izuzetno uočljive razlike u veličini, boji i rasporedu unutrašnjih slojeva tretiranog (na slici gore, iznad ravnala u cm) i netretiranog ploda limuna (na donjem dijelu slike).

Rezultati dobiveni tretiranjem limuna Eco Greenomom

1. LIBIJA

Rezultati koje smo dobili iz Libije 2008. godine, nakon tretiranja, mogu se sumirati na ovaj način:

• Tretirane biljke limuna već su nakon prvog tretiranja dobile za nijansu tamniju zelenu boju lišca i listovi su bili veći, čvršći i zdravijeg izgleda. Te su osobine bile još izrazitije nakon drugog i trećeg tretiranja. Tretiranje Eco Greenom nije utjecalo na cvatnju i broj plodva limuna, jer su tretiranja izvršena nakon cvatnje.
• lodovi limuna su bili izrazitije žute boje, koja je blistala i bila življa od boje kod netretiranog limuna. Ono što je također zabilježeno, veća je _ težina (oko 5%) pojedinih plodova i plodovi su bili vrlo ujednačena izgleda, sličnog oblika i jednake veličine. Za razliku od toga, kod netretiranih biljaka, plodovi su bili vrlo neujednačena oblika, i veličine.
• Primijećeno je također da su tretirane biljke bile manje izložene napadima bolesti, parazita i nametnika, mada su bile na isti način preventivno tretirane zaštitnim sredstvima, kao i kontrolne biljke.

2. GRČKA

Kao što smo gore iznijeli, rezultati dobiveni u pokusu tretiranja limuna Eco Greenomom na Peloponezu u Grčkoj, bili su izuzetno pozitivni. Te rezultate ukratko želimo sumirati:

• Plodovi dozrijevaju ranije 3 tjedna kod tretiranih biljaka;
• Plodovi tretiranih biljaka su izrazito veći i teži;
• Broj podova je povećan za 15 % kod tretiranih biljaka;
• Nema razlike u okusu i mirisu plodova;
• Ostvarena je veća i brža prodaje limuna i postignuta veća cijena (za 20%) tretiranih plodova limuna.

Zaključak

Na osnovu malog broja pokusa i nepotpunih rezultata kojima raspolažemo, teško je donijeti valjane i uvjerljive zaključke o učincima Eco Greena na proizvodnju limuna i kvalitetu njegova ploda. Razlog je što su rezultati kojima raspolažemo dobiveni na temelju jednogodišnjih istraživanja. Trenutno su u realizaciji istraživanja u nekoliko zemalja i treba pričekati da se broj pokusa poveća i da se rezultati prikupe iz višegodišnjih istraživanja. Pred nama je, dakle, zanimljivo razdoblje i golem rad ostvarenja vjerodostojnih pokusa koje organiziramo na imanjima velikih proizvođača limuna u Europi, Sjevernoj Africi i Srednjem Istoku. Na taj način ćemo utvrdi cjelokupni utjecaj hebagreena na proizvodnju limuna, te važne Mediteranske biljke.

Međutim, svi dosadašnji rezultati uporabe i aplikacije Eco Greena na plantažama limuna neosporno pokazuju vrlo brz i efikasan utjecaj tog novog Lelasovog pripravka na proizvodnju i kvalitetu limuna. Eco Green intenzivira sve fiziološke procese u biljci što poboljšava njezinu imunitet i njezinu otpornost i na bolesti na napade štetnika, nametnika i parazita. Dakako da je najvažnije reći da Eco Greenom svojim djelovanjem osigurava veće prinose i izrazito kvalitetne plodove.