Krumpir (Solanum tuberosum)

Napisao Dr. Sc. Dragutin Dumančić

Krumpir je trajna zeljasta biljka iz porodice Solanaceae. U rodu Solanum nalazimo preko 150 grmolikih vrsta među koje ubrajamo i krumpir. Smatra se da krumpir potječe s područja Anda (Peru i Bolivija). Krumpir spada među najvažnije biljke koje se koriste u ishrani ljudi i stoke, zahvaljujući gomolju (tuber) koji je jestivi, podebljani vršak podzemne stabljike. Iz tog gomolja se svake godine razvijaju nove biljke koje se sade rano u proljeće. Stabljika krumpira naraste 50-100 cm. Podzemna stabljika (stolon) nastavak je nadzemne stabljike. Vršak stolona može zadebljati i oblikovati nekoliko gomolja (do dvadesetak) različite veličine i oblika. U Južnoj Americi krumpir se kultivira već više od 2.000 godina. Iz Južne Amerike Španjolci su biljku prenijeli u Europu u drugoj polovici 16 st. U 17. i 18. stoljeću krumpir se brzo proširio po cijeloj Europi i postao glavna poljoprivredna i prehrambena kultura, posebice u Irskoj, Njemačkoj te u zemljama srednje Europe. Krumpir je jedna od najvažnijih biljaka u ljudskoj prehrani; gomolji krumpira su vrlo hranjivi i lako probavljivi, sadrže velike količine vitamina C, raznih aminokiselina, bjelančevine, zatim tiamin i nikotinsku kiselinu.

Solanum tuberosum

Ekološki uvjeti uzgoja krumpira

Krumpir se uzgaja radi gomolja koji se koristi za ljudsku ishranu, za hranidbu stoke i za industrijsku preradu. Uzgaja se na vrlo velikim područjima svijeta s umjerenom klimom. Međutim, uzgoj krumpira može biti uspješna i u planinskim područjima do nadmorske visine od 1000 metara, a u Andama i iznad toga. U suptropskom području krumpir se uzgaja kao ozima kultura. Krumpir zahtjeva dobru pripremu tla i dobru temeljnu gnojidbu koju valja izvršiti prije sadnje gomolja krumpira. Krumpir najbolje uspijeva na lakšim, pjeskovitim tlima, međutim krumpir je kultura koja dobro uspijeva i na siromašnijim i manje plodnim tlima, ali tada je potrebna izdašnija gnojidba; biljka posebice traži veće količine kalijevih gnojiva (K20). Valja također reći da krumpir spada među kulture koje iscrpljuju tlo jer se jednom tonom krumpirova gomolja iznese iz tla oko 6 kg kalija, 3.2 kg dušika, 1.6 kg fosfora (P2O5), o.4 kg magnezija (MGO) i preko 30kg kalcija (CaO).

Na gornjoj slici se vidi sadnja krumpira u uvjetima seljačke proizvodnje krumpira u Hrvatskom Zagorju. Snimio D. Dumancic

Za uspješan uzgoj krumpira treba dobro pripremiti tlo i dobro ga pognojiti, prvenstveno organskim gnojivima (stajski zreli gnoj, kompost, zelena gnojidba) koja, uz ostalo, značajno popravljaju plodnost, teksturu i strukturu tla. Uz gnojidbu s organskim gnojevima, dodaju se i odredene količine mineralnih gnojiva koja mogu izostati ako se krumpir prska 5-6 puta Eco Greenomom. Dosadašnja iskustva su pokazala da Eco Greenom može u potpunosti nadomjestiti gnojidbu s mineralnim gnojivima, pogotovo tamo gdje je izvršena gnojidba s potrebnim količinama stajskoga gnoja.

Krumpir je jedna od onih kultura koju napadaju mnoge bolesti (uzrokovane bakterijama, gljivama, virusima), a isto tako krumpir mogu uništiti i mnogi štetnici, paraziti i nametnici. Zabilježeno je više od 200 vrsta bolesti i štetnika koji napadaju biljku u razdoblju vegetacije. Spomenut ćemo samo krumpirovu zlaticu (Leptinotarsa decemlineata) čije larve (jednako kao i odrasli kukac) mogu potpuno uništiti list krumpira i stabljiku, a time i urod krumpira.

Ekonomska važnost uzgoja krumpira

Krumpir je gospodarski vrlo važna kultura pa se zbog toga uzgaja na vrlo velikim površinama i mnogim zemljama svijeta (preko 150 zemalja). Svjetska proizvodnja krumpira, prema FAO podacima, u 2007. godini iznosila je 333.5 milijuna tona proizvedenih na 18.8 milijuna hektara. Navedene godine, u prosjeku se proizvelo 17.23 tone po hektaru. Krumpir je kultura koja zauzima peto mjesto u svijetu po ukupnoj količini proizvodnje (iza šećerne trske, kukuruza, riže i pšenice). Najveći svjetski proizvođači krumpira su: Kina (64.8 milijuna tona), Rusija (36.8 Mt), Indija (28.6 Mt), Sjedinjene države (20.4 Mt) i Ukrajina (19.0 Mt). Proizvodnja svih ovih navedenih zemalja predstavlja polovicu svjetske proizvodnje krumpira.

Na gornjoj slici vidi se krumpir u punom vegetacijskom razvoju u razdoblju pune cvatnje, nakon 3 tretiranja Eco Greenomom. Na cijeloj toj površini tretirane biljke su tamno zelene boje, vrlo su vitalne i snažne. Nisu primijećene nikakve pojave bolesti niti nametnika iako nisu tretirane zaštitnim sredstvima. To možemo objasniti samo pozitivnim utjecajem Eco Greena koji povećava imunost biljaka na sve vrste bolesti i nametnika. Fotografija je snimljena 13. lipnja 2008. u Petrijevcima, nakon trećeg tretiranja s Eco Greenomom. Snimio D. Dumančić.

Utjecaj Eco Greena na kvalitet i proizvodnju krumpira

Brojni pokusi i praktična primjena Eco Greena u proizvodnji krumpira u različitim zemljama svijeta potvrđuju vrlo učinkovit i pozitivan utjecaj Eco Greena na cjelokupni rast, razvoj i proizvodnju krumpira. Eco Green je do sada korišten u velikom broju zemalja, a ovdje navodimo samo najvažnije: Hrvatska, Francuska, Rusija, Turska, Portugal, Senegal, Libija, Makedonija, Srbija, Njemačka, Austrija, Italija, Belgija, Španjolska i Albanija. Svi rezultati koji su do sada zabilježeni i prikupljeni, mogu se ukratko sumirati na ovaj način:

• Već nakon prvog tretiranja mlada biljka krumpira dobiva izrazito tamno zelenu boju lišća i stabljike što dokazuje da je intenzitet fotosinteze u biljci jako povećan (zahvaljujući unošenju finih čestica kalcita kroz stomatu lista pri čemu se oslobađa ugljični dioksid (CO2) iz kalcita (CaCO3) koji se u međustaničnom prostoru lista razlaže na CO2 i CaO. Intenzivnijom fotosintezom kloroplasti postaju vrlo aktivni i na taj način višestruko povećavaju stvaranje klorofilnih zrnaca u kojima se onda intenzivnije i harmonično odvijaju najvažniji fiziološki procesi;
• Kod redovite primjene Eco Greena i u pravilnim razmacima prskanja (svakih 10-15 dana), u biljci se ravnomjerno odvijaju svi biološki procesi i osigurava čvršća izgradnja stanice, naročito njezine membrane, citoplazme i jezgre što biljku čini snažnom i otpornom. To se očituje kroz povećanu imunost biljke i njezinu otpornost na pojave infektivnih bolesti i isto tako na njezinu otpornost i prilagodbu na razne biotske i abiotske stresove;
• Kod tretiranih biljaka zamijećena je povećana otpornost biljke na uobičajene bakterijske i virusne bolesti kao i gljivična oboljenja, tako da se zbog toga znatno smanjuje potreba za korištenjem zaštitnih sredstava. Na temelju dosadašnjih zapažanja i praktičnog iskustva u pojedinim gospodarstvima, broj prskanja i korištenja zaštitnih sredstava praktično je prepolovljen a ponekad i posve izostavljen; broj preventivnih i kurativnih tretiranja zaštitnim kemijskim sredstvima posve je sveden na simboličnu primjenu;
• Nakon redovitog tretiranja Eco Greenomom, proizvođač ostaje iznenađen učinkom Eco Greena na cjelokupni razvoj biljke, a posebno na učinak onemogućavanja pojave i napada krumpirove zlatice. Eco Green je isto tako uspješan u sprečavanju napada i drugih štetnika, parazita i nametnika;
• Jedna od najvažnijih efekata Eco Greena je povećanje prinosa (uroda) krumpira u pravilu za 20-30 % u usporedbi s netretiranim krumpirom na istoj parceli. To povećanje često puta je i veće, pogotovo onda kada dođe do poremećaja u ekološkim datostima (produljena suša, visoke temperature, izostanak predviđene gnojigbe, nepravilna ili nepravovremena izvršena biljna zaštita i dr.). Netretirani krumpir tada potpuno podbaci u proizvodnji, dočim krumpir koji je redovito tretiran hrebagreenom uspijeva nadvladati stresne ekološke poremećaje i osigurati visok urod;
• Eco Green intenzivira cvatnju krumpira, povećava broj cvjetova, cvjetovi su veći, ljepši i intenzivnijih boja.;
• omolj tretiranog krumpira sadrži veći postotak suhe tvari (15-20%), bjelančevina i minerala;
• Dozreli plodovi krumpira pravilnijeg su oblika, ujednačene i življe boje, a površina im je glatka i sjajna. Tretirane biljke krumpira daju gomolje iste veličine, slična oblika i zdrava izgleda;
• Gomolj tretiranog krumpira ima poboljšan ukus jer sadrži veće količine proteina, aminokiselina, vitamina C i drugih važnih sastojaka za ishranu čovjeka.

Na gornjoj slici se vide gomolji (tri puta) tretiranog i gomolji netretiranog krumpira; razlike su velike. Tretirani krumpir dao je gomolje podjednake veličine i slična oblika. Boja pojedinog gomolja je svjetlija i življa. Kod netretiranog krumpira (na slici – desno) vidimo urod jedne biljke: osam gomolja različitih oblika i veličina. Uz posve sitne gomolje vidimo i jedan jako krupan. Kao što se tretirani i netretirani gomolji krumpira razlikuju po veličini, boji i obliku, još se više razlikuju po okusu i hranjivoj vrijednosti. Tretirani gomolji krumpira sadrže 20% suhe tvari više nego netretirani gomolji. (Snimio Ž. Horvat)

Slika 4. - Na gornjoj slici, snimljenoj 2008. u Republici Čuvašiji (Ruska Federacija), možemo vidjeti, jedan pored drugog, dva različita reda krumpira. Desni red je tretiran samo jedanput s Eco Greenomom, dočim desni red nije bio tretiran. Kao što možemo jasno vidjeti, red tretiranog krumpira je u punom razvoju i cvatnji. U tom redu nije pronađena niti jedna krumpirova zlatica tako da na biljkama u tom redu nema nikakvih oštečenja niti treagova neke krumpirove bolesti. Nasuprot tome, netretirani red krumpira potpuno je uništen napadom krumpirove zlatice. (Snimio D. Dumančić)

Zaključak

Krumpir sigurno spada u one biljne kulture koje su izuzetno dobro reagirale na uporabu Eco Greena u vegetacijskom razdoblju biljke i koje su dale doista iznenađujuće dobre rezultate već u prvoj godini primjene Eco Greena. Rezultati su bili naročito dobri tamo gdje se prskanje biljaka obavljalo redovito i češće (jednom tjedno ili jednom svakih deset dana) i u pravilnijim razmacima. U pokusima koji su na taj način vođeni, dobiveni rezultati još su bolji i povoljniji (od onih koje smo gore naveli) i u pogledu povećane proizvodnje i u pogledu kvaliteta krumpira, kao i u pogledu otpornosti krumpira na nepovoljne klimatske i edafske uvjete, na pojavu bolesti i štetnika, te na pojavu nepovoljnih ekoloških prilika i poremećaja (suša, hladnoća, pretjerana žega, velika vlažnost, itd.).

Prskanje krumpira se danas redovito provodi u Hrvatskoj na nekim imanjima u Lici, Gorskom Kotaru i u Slavoniji. Krumpir se tretira i na većim površinama u Njemačkoj, Francuskoj, Turskoj, Makedoniji a počela je primjena Eco Greena i u Australiji. Primjena Eco Greena u proizvodnji krumpira brzo se proširuje jer Eco Greenom osim većeg i kvalitetnijeg uroda, u velikoj mjeri smanjuje troškove proizvodnje i svojim kvalitetom osigurava konkurentnost na tržištu, postiže veću cijenu i bržu prodaju.